Ako si se ikada našla u situaciji da potiskuješ svoj bijes i praviš se da ne postoji ali na neke druge načine pokazuješ da ti nešto u toj situaciji ne odgovara, npr. ljutiš se bez da si iskomunicirala razlog, ignoriraš drugu osobu ili samo vlada “tiha misa” vrlo je vjerojatno da si osoba koja je sklona pasivno-agresivnim ponašanjima.
Ako se netko u tvojoj okolini tako ponaša onda on ima tu sklonost.
Pasivno agresivno ponašanje je prepoznato kao psihološki poremećaj i opisuje ponašanje koje mnogi koriste kako bi se nosili sa situacijama koje su im teške ili nisu ugodne za rješavanje.
Takvo ponašanje na van izgleda kao potpuna mirnoća ali je to izražavanje nezadovoljstva na potpuno pasivan način- bez preuzimanja ikakve odgovornosti.
Na primjer, ne želiš izaći negdje gdje te zove društvo ili partner jer ti se to ne sviđa, pa onda glumiš da si bolesna ili da imaš važnu poslovnu situaciji i to samo zato da ne moraš reći da ti se to ne da.
Odgađanje, neefikasnost, glumljenje konstantnog neraspoloženja, tvrdoglavost su neki od načina kako se može iskazati bijes, ali na indirektan način.
Ako si ti ta osoba koja se koristi pasivnom agresijom važno je da ne osuđuješ sebe zbog takvoga ponašanja.
Svakako moraš uzeti u obzir, bilo da se radi o tebi ili nekome drugome, da neka svoja ponašanja i neke emocije u danom trenutku ne možeš kontolirati. Ali se možeš potruditi ta ponašanja prepoznati.
Moguće je isto tako da ljutnju shvaćaš kao pogrešnu i lošu emociju pa je iz sebe izbacuješ na indirektan način, ne shvaćajući da je to isto ljutnja.
Također možda te brine da će okolina osuditi ljutnju na isti način kako je osuđuješ i ti.
Ali jeti se da ljutnja ili bilo koja druga emocija NIKADA nije dobra ili loša.
Ona može postati toksična i neugodna ako je ne izraziš na zdrav i proaktivan način.
Kada direktno izražavaš svoje misli i emocije veća je vjerojatnost daće te ljudi oko tebe bolje razumjeti.
Tada postaje i lakše za tebe reći što je ono što ti želiš i koje su tvoje istinske potrebe.
Jednom kada naučiš biti iskrena prema sebi tako da si priznaš svoje osjećaje početi ćeš ih iskreno izgovarati i drugima.
Kada to naučiš prevenirala si nesporazume i to da te drugi ne shvate ili pogrešno shvate, povrijede tvoje osjećaje ili ti ostane onaj osjećaj ogorčenost jer te ne shvaćaju.
Također na taj način si naučila komunicirati s drugima na zdrave i produktivne načine.
Nikada nije prekasno (ili prerano) krenuti raditi na svom osobnom razvoju i korigirati svoja ponašanja, samo kreni polako, dan po dan.