Moje ime je Jan, rođen sam u Rijeci, gdje i živim! Bolujem od progresivne bolesti Spinalne mišićne atrofije tip 2, i gotovo se ne mogu sam pomaknuti. No, to me nije zaustavilo da slijedim svoje snove i pišem! Budem pisac!
Pišem s dva prsta koja još mogu pomaknuti. Uvijek kažem da je pisanje moj poziv! Danas pišem, potpuno sam se posvetio pisanju, aktivan sam na društvenim mrežama gdje me prati nekoliko tisuća pratitelja. Inspiriram i motiviram ljude, svojim tekstovima, citatima i načinom života. Pišem i blog na Večernjem listu jednom tjedno. Jer unatoč svemu, mislim da svi mi možemo biti sretniji i ispunjeniji, a moja misija u životu je ta da samo malo potaknem ljude da i oni budu sretniji i ispunjeniji, ništa više!
IS: Što je za tebe sreća?
JB: Mislim da kada otkrijemo vlastiti put i kada na tom putu znamo što nam je činiti onda možemo reći da smo sretni.
Istinski sam ispunjen, jer sam otkrio kojim putem trebam ići i idem tim putem, korak po korak, a na tom putu su svi oni koje volim i oni koji su mi najvažnija podrška. To je za mene sreća!
Sreća je moja obitelj, osobe koje su mi u srcu i moj poziv, pisanje! To je moj put!
IS: Koja je tvoja jutarnja rutina za sretan početak dana?
JB: Nisam baš neki jutarnji tip, pa se često dogodi da se iz kreveta dignem odmah na ručak.
No, jako volim jutro, kada je sve tiho i kada sunce tek polako počinje ustajati. Tada popijem prvo kavu u miru i podsjećam se na čemu mogu biti zahvalan. Nerijetko i zapišem neke svoje misli.
IS: Kada bi imao jednu super moć, koja bi to bila?
JB: Jednu super moć? Želio bih svima pokloniti unutarnji mir. Mislim da bi tada cijeli svijet bio bez ružnih stvari jer ljudi ne bi činili loše stvari.
IS: Tko ti je najveća inspiracija?
JB: Mama i obitelj! Onda svi ljudi koji mi pružaju podršku. I sve ono što me okružuje mi na neki način daje inspiraciju. Život!
IS: Na koji uspjeh si najviše ponosna u svom životu?
Kada sam uspio preživjeti, jer sam prije desetak godina bio u induciranoj komi.
I ponosan sam na knjige, uspjeh s knjigama, pogotovo posljednje.
IS: Što je ono što te uvijek podigne kada stvari postanu teške?
JB: Kada stvari postanu teške, tu je mama koja me uvijek podigne. Onda kava i vino. No, podignu me jako i poruke mojih pratitelja, čitatelja, kada mi kažu da ih jako motiviram i inspiriram. Gotovo svakodnevno dobijem takve poruke i na tome sam jako zahvalan. To se ne može usporediti s ničim. Najsretniji sam kada nekog samo malo potaknem. To i mene potakne.
IS: Koja je tvoja najveća osobna transformacija?
JB: Kada sam završio u bolnici i skoro preminuo, tada sam shvatio koliko je život krhak. Jednostavno sve može nestati odjednom i to je nešto što me promijenilo. Nisam ni znao da sam bio u komi, imao sam neki čudan osjećaj da se moram vratiti i da moja priča još nije završila. Dobio sam drugu priliku. Od tada sam počeo živjeti pravi život! Život koji vrijedi živjeti. Život kakav bi svi trebali živjeti!
IS: Da si slogan na majci, što bi poručio?
JB: Zapravo napravili smo majice s mojim citatima i potpisom, tako da ljudi nose moje citate svuda sa sobom. Kao i na platnenim vrećicama i šalicama gdje su također moji citati, možeš sve pogledati na mom Facebook profilu ili na Instagramu. Pa bih tako da sam slogan na majici, poručio svima, slijedite svoje snove, vjerujte u sebe i nemojte prestati slijediti snove.