O svojoj sreći vrlo često razmišljamo na način : “Kada nađem partnera sve će se posložiti i biti ću sretna” , “Kada završim samo još ovaj projekt naći ću vremena za sebe”, ” Kada otplatim kredit za kuću moći ću na putovanje i onda ću biti sretna”, “Da su mi roditelji bili bogatiji i pruštili mi školovanje moj život bi sada bio bolji i ja bi bila sretnija”, ” Da sam se rastala prije 5 godina imalo bi smisla, sada je kasno”
Lako je i uobičajeno misliti da će sreća doći onda kada se promijene okolnosti u tvom okruženju, kada nešto bude, a ono drugo ne bude, kada ćeš zarađivati više nego sada. kada ćeš ispuniti sve svoje ciljeve.
Čak i moderan život i sve ono što gledaš danas oko sebe navodi te da misliš da će sreća doći onda kada ispuniš sve ono što želiš, odradiš sve ono što moraš…
Pogledajte samo hashtagove na društvenim mrežama #bodygoals, #moneygoals #relationshipgoal….
Sve je stalno u nekim ciljevima koji kada budu ispunjeni garantiraju ultimativnu sreću.
Ali što ako je sreća neovisna o ikakvim izvanjskim faktorima?
Što ako sreća nije nešto što možeš pronaći ili postići usprkos svima i svemu koji te pokušavaju uvjeriti u suprotno?
Potpuno je u redu pronalaziti inspiraciju u drugim ljudima, jako je opasno skrolati po profilima drugih koji se smiju na odoru ili ispunjavanju SVOJE ciljeve u mršavljenju, slave svoje pobjede ali nije u redu razmišljati “To je sve ono što ja nisam”
Svi mi imamo svoje osobne želje i to je odlična stvar. Ali razmišljati o sreći kao nečemu uvjetovanom izvanjskim faktorima znači zaglaviti u potrazi za metom koja će se uvijek micati sve dalje i dalje.
Pri tome se misli da trebaš vjerovati u velike ciljeve i postavljati ih zato što znaš što se događa kada sjediš i čekaš. Ali nauči postavljati ciljeve koji nisu vezani za ishode.
Npr. cilj je meditirati svakoga dana 15 min i hodati četiri puta tjedno po minimalno 30 minuta. I TO JE CILJ!
Cilj nije izgledati kao netko drugi. Cilj nije biti uspješan kao netko drugi. Cilj nije biti bogat kao netko drugi. Cilj nije impresionirati druge.
Sve te stvari su izvan tvoje kontrole. Jedino što tu možeš kontrolirati su tvoji postupci.
U jednoj od svojih knjiga budistički redovnik Thich Nhat Hanh napisao je
“Ne postoji put do sreće, sreća je put”.
To je jedna jednostavna ali duboka lekcija.
Što ako sreća nije cilj, već način života?
Trebati će ti možda vremena da shvatiš ovu filozofiju, a možda još duže da je počneš i prakticirati. Ali može ti pomoći da promijeniš način na koji gledaš na sve.
Stalno se podsjeti da ne žuriš, da ti zapravo ne treba puno toga, gotovo ništa.
To nikako ne znači da ne trebaš imati ambiciju. Naravno da trebaš. I naravno da želiš stvari, iskustva, doživljaje.
Ali svemu tome pristupi sa spoznajom da je tvoj život već SADA dobar. Da imaš sve ono što ti treba a sve ostalo je BONUS.
Kada je sreća put, svi tvoji postupci -način na koji jedeš, odmaraš se, radiš, razgovaraš – dolaze iz tvog mirnog mjesta unutar tebe.
Više ne žuriš negdje. Znaš duboko u sebi, da si već tamo.