Često kada se osjećaš da nisi dovoljno dobra, da nisi dovoljno vrijedna taj dio tvog osjećaja prema tebi samoj izazvan je uspoređivanjem s onim što nisi.
To dolazi iz želje da budeš više od onoga što jesi kako bi impresionirala druge i bolje se uklopila u društvo koje sve više cijeni samo ono izvrsno, pa makar i isforsirano.
Ali obzirom da si samo čovjek, a svi ljudi kao da imaju ugraeđen strah od odbacivanja i neprihvaćanja ti je putpuno normalno.
Od trenutka kada si rođena, ranjiva si i ovisna o drugim ljudima.
Odbacivanje prijeti tvojoj sigurnosti- kako onom fizičkom, tako i onom emocionalnom preživljavanju. Prirodbi mehanizam je da se bojiš biti nevoljena i nezaštićena.
Dakle, ti samo uspoređuješ ono kako misliš da te drugi doživljavaju, s onim što projiciraš da jesi i tko bi mogla postati ako se promjeniš.
Tada razmišljaš o svim onim prošlim vremenima kada si bila kritizirana, osuđivana, ismijavana, odbačena, napuštena od okoline,
I onda misliš da i drugi ljudi razmišljaju isto o tome kada te se sjete. Da i njima prolaze kroz glavu iste te situacije kao i tebi.
A istina je zapravo puno jednostavnija. Drugi ljudi uopće ne razmišljaju o tebi toliko koliko ti misliš da razmišljaju. A oni koji i razmišljaju uopće te ne doživljavaju takvom kakva se ti doživljavaš.
Probaj napraviti ovu kratku mentalnu vježbu.
Zamisli da si posljednja osoba na planeti. Zamisli da ne postoji nitko koga bi trebala impresionirati, nitko kome se trebaš svidjeti, nitko tko te uopće vidi.
Kako bi se tada osjećala? Kako to može promijeniti ono što misliš o sebi? Kako to može promijeniti to da se osjećaš kao da nisi dovoljno nešto…
Čitav taj osjećaj da nisi dovoljno dobra je zapravo iluzija koju stvaraš u svojoj glavi i koja ti otežava svaki dan ispred tebe.
Jer kada ne postoji nitko s kim se možeš usporediti, iluzija nestaje, zar ne?
Pročitaj još:
Ti si prosjek 5 ljudi s kojima provodiš najviše vremena
Kako smanjiti negativan unutarnji govor
Razočaranje – što naučiti iz njega?